p

im. s. neskl. dvadeset drugo slovo hrvatske abecede

p

im. m. neskl. dvousneni zaporni šumni bezvučni suglasnik

Pa

oznaka za paskal

vez. 1. a. povezuje riječi, označuje da se što zbilo na nakon čega drugoga [Očistila sam kuhinju ~ kupaonicu.] b. u ekspresivnome nabrajanju označuje poslijevremenost i naglašuje svaku riječ u nizu [Očistila sam kuhinju, ~ kupaonicu, ~ dnevnu sobu, ~ spavaću sobu i na kraju predsoblje.] c. povezuje dvije iste riječi naglašavajući njihovo značenje [On priča ~ priča, nikad kraja.]; sin. i, te 2. povezuje surečenice u nezavisnosloženoj sastavnoj rečenici čije radnje mogu biti: a. u odnosu prijevremenost – poslijevremenost [Bila sam u školi ~ otišla kući.]; sin. i, te b. u uzročno-posljedičnome odnosu [Pao je s bicikla, ~ završio u bolnici.]; sin. i, te

čest. izriče nijekanje, nedoumicu i sl. [Pa nisam takva budala!; Pa što onda?; Neću, ~ neću.; Pa ne znam ni sam.]

pàbirak

im. m. G pàbīrka; mn. N pàbīrci, G pàbirākā plod koji zaostane na polju nakon žetve ili u vinogradu nakon berbe [skupljati pabirke]; sin. paljetak

pàbīrčiti

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. pàbīrčīm, 3. l. mn. pàbīrčē, imp. pàbīrči, aor. pàbīrčih, imperf. pàbīrčāh, prid. r. pàbīrčio, prid. t. pàbīrčen 1. kupiti pabirke, kupiti ono što ostane poslije žetve ili berbe [~ klasje] 2. pren. skupljati pomalo s različitih strana; sin. paljetkovati poet.

pacìjent

im. m. G pacìjenta; mn. N pacìjenti, G pacìjenātā osoba koja se liječi

pacìjentica

im. ž. G pacìjenticē; mn. N pacìjentice, G pacìjentīcā žena koja se liječi

pacìjentičin

prid. G pacìjentičina; ž. pacìjentičina, s. pacìjentičino koji pripada pacijentici

pȁčād

zb. im. ž. G pȁčādi mladunčad patke

pȁče

im. s. G pȁčeta mlado patke

pȁčić

im. m. G pȁčića; mn. N pȁčići, G pȁčīćā 1. um. mali patak 2. mladunče patke

pȁčjī

prid. G pȁčjēg(a); ž. pȁč, s. pȁč 1. koji se odnosi na patke [~ kljun] 2. pren. koji je kao u patke [~ hod]

pȁćenica

im. ž. G pȁćenicē; mn. N pȁćenice, G pȁćenīcā žena koja pati; sin. mučenica, patnica

pȁćeničin

prid. G pȁćeničina; ž. pȁćeničina, s. pȁćeničino koji pripada paćenici; sin. mučeničin, patničin

pȁćeničkī

prid. G pȁćeničkōg(a); ž. pȁćeničkā, s. pȁćeničkō koji se odnosi na paćenike; sin. mučenički, patnički

pȁćenīk

im. m. G pȁćenīka, V pȁčenīče; mn. N pȁćenīci, G pȁćenīkā osoba koja pati; sin. mučenik, patnik

pȃd

im. m. G pȃda, L pádu; mn. N pȁdovi, G pȁdōvā 1. gibanje tijela prema Zemlji zbog sile teže ili njegove vlastite težine [slobodni ~; ~ kamena] 2. posljedica gubitka ravnoteže [~ na ledu; ~ s drveta] 3. smanjenje vrijednosti čega [~ broja stanovnika; ~ cijena; ~ vodostaja rijeka; ~ vrijednosti novca]; ant. porast, rast 4. prelazak čega u posjed osvajača [~ grada] 5. neuspjeh u polaganju ispita; ant. prolaz

pȁdalina

im. ž. G pȁdalinē; mn. N pȁdaline, G pȁdalīnā v. oborina

pȁdānje

im. s. G pȁdānja proces u kojemu tko ili što pada

pȁdati

gl. nesvrš. prijel./neprijel. prez. 1. l. jd. pȁdām, 3. l. mn. pȁdajū, imp. pȁdāj, aor. pȁdah, imperf. pȁdāh, prid. r. pȁdao, prid. t. pȁdān 1. neprijel. a. gubiti tjelesnu ravnotežu zbog nedostatka oslonca ili kakva uporišta, dospijevati u niži položaj zbog gubitka tjelesne ravnoteže [~ na leđa; ~ prema naprijed; ~ s drveta; ~ s kreveta na pod] b. spuštati se ili primicati se čemu slobodnim padom [Snijeg pada cijeli dan.; Trešnje padaju s drveta.] c. polako se spuštati s višega mjesta na niže [Padaju mu hlače.]; sin. (spadati) d. biti opušten i slobodno se prostirati duž čega [Kosa joj pada po ramenima.; Nabori na haljini lijepo padaju.] e. pren. pogibati u borbi [~ za slobodu] f. pren. doživljavati poraz ili gubiti bitku [Vlade su padale jedna za drugom.] g. pren. postajati manjim, manje brojnim, manje obilnim, nižim, rjeđim, ograničenijim, manje snažnim ili niže vrijednosti [Dug pada.; Plaće padaju.]; sin. smanjivati se v. pod smanjivati; ant. penjati se pren., povećavati se v. pod povećavati, rasti pren. h. razg. događati se kao završetak ili posljedica čega [Padale su odluke.; Padale su uvredljive riječi.] i. razg. biti podložnim komu ili čemu, biti slab na koga ili što [~ na čije oči; ~ na lijepe riječi] 2. neprijel. a. kao nepunoznačni glagol pojavljuje se uz imenice i može se zamijeniti punoznačnim glagolom najčešće izrazno povezanim s odgovarajućom imenicom  ~ u nesvijest v. onesvješćivati se pod onesvješćivati; ~ u očaj v. očajavati b.  ~ u komu gubiti svijest na duže vrijeme; ~ u ropstvo postajati robom, biti zarobljenim; ~ u zatočeništvo postajati zatočenim, gubiti slobodu 3. prijel. dobivati neprolazne ocjene, ne prelaziti u viši obrazovni stupanj [~ ispite; ~ razrede]; ant. prolaziti; vidski paranjak: pasti

pȁdavica

im. ž. G pȁdavicē med. bolest prouzročena poremećajem moždane funkcije s napadajima gubitka ili suženja svijesti te nekontroliranim psihičkim i tjelesnim reakcijama; sin. (epilepsija)

pȁdavičnī

prid. G pȁdavičnōg(a); ž. pȁdavičnā, s. pȁdavičnō koji se odnosi na padavicu; sin. (epileptični)

pádež

im. m. G pádeža, I pádežom; mn. N pádeži, G pádēžā gram. gramatička kategorija riječi (uz broj i rod) kojom se izriču odnosi imenskih riječi s ostalim riječima u rečenici ♦ to je drugi ~ (druga pjesma, druga priča) to je nešto sasvim drugo, to je druga stvar

pádežnī

prid. G pádežnōg(a); ž. pádežnā, s. pádežnō koji se odnosi na padeže

pàdina

im. ž. G pàdinē; mn. N pàdine, G pȁdīnā zem. blago nagnuta strana uzvisine; sin. obronak

pȁdobrān

im. m. G pȁdobrāna; mn. N pȁdobrāni, G pȁdobrānā naprava od svilenoga ili najlonskoga platna koje se u zraku otvara u obliku kupole i tako usporava pad s velike visine [skakati s padobranom]

padobránac

im. m. G padobránca, V pȁdobrānče; mn. N padobránci, G padòbrānācā osoba koja skače s padobranom

padobránčev

prid. G padobránčeva; ž. padobránčeva, s. padobránčevo koji pripada padobrancu

padòbrānka

im. ž. G padòbrānkē, DL padòbrānki; mn. N padòbrānke, G padòbrānkā/padòbrānkī žena koja skače s padobranom

pȁdobrānskī

prid. G pȁdobrānskōg(a); ž. pȁdobrānskā, s. pȁdobrānskō koji se odnosi na padobrane [padobransko platno]

pàgoda

im. ž. G pàgodē; mn. N pàgode, G pȁgōdā budistički hram od kamena ili drva s bogatim ukrasima koji je nalik na toranj s više katova

pȁhōvka

im. ž. G pȁhōvkē, DL pȁhōvci; mn. N pȁhōvke, G pȁhōvkā/pȁhōvkī v. ovsenica

pàhulja

im. ž. G pàhuljē; mn. N pàhulje, G pȁhūljā 1. mala nakupina kristala snijega [Pahulje lebde zrakom.] 2. meko, nježno perce na tijelu ptica

pahùljica

im. ž. G pahùljicē; mn. N pahùljice, G pahùljīcā um. mala pahulja

pàjac

im. m. G pajàca, V pȁjače; mn. N pajàci, G pajácā dječja igračka, lutka koja prikazuje smiješnu figuru klauna

pȁk

im. m. G pàka, N mn. pàkovi, G pȁkōvā sp. tvrda gumena pločica kojom se igra hokej

pàkao

im. m. G pàkla 1. rel. u kršćanstvu mjesto ili stanje u kojemu borave duše grešnika 2. pren. nepodnošljive okolnosti ili mjesto na kojemu vladaju nepodnošljive okolnosti [~ na zemlji; živjeti u paklu]; ant. raj ♦ vruće kao u paklu nesnosno vruće, prevruće

pàkēt

im. m. G pakéta; mn. N pakéti, G pakétā 1. ambalaža četvrtasta oblika [napuniti ~] 2. pren. količina čega koja stane u istoimenu ambalažu [~ čokolade]

pakètić

im. m. G pakètića; mn. N pakètići, G pakètīćā 1. um. mali paket, ambalaža četvrtasta oblika 2. pren. količina čega koja stane u istoimenu ambalažu [~ šibica]

pakírati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. pàkīrām, 3. l. mn. pakírajū, imp. pàkīrāj, aor. pakírah, imperf. pàkīrāh, prid. r. pakírao, prid. t. pàkīrān spremati ili slagati što u paket [~ odjeću; ~ poštu] • pakírati (se) prijel. spremati koga za odlazak [~ dijete za izlet; ~ se za more]

pàklina

im. ž. G pàklinē v. katran

pȁkōst

im. ž. G pȁkosti, I pȁkošću/pȁkosti; mn. N pȁkosti, G pȁkostī 1. osobina onoga koji je pakostan ili svojstvo onoga što je pakosno; sin. zluradost 2. ružan postupak kojemu je cilj uvrijediti koga ili mu nanijeti štetu [Učinio joj je niz pakosti.]

pȁkostan

prid. pȁkosna; odr. pȁkosnī, G pȁkosnōg(a); ž. pȁkosna, s. pȁkosno; komp. pakòsnijī 1. koji se raduje tuđoj nesreći, koji uživa u tuđoj nevolji [~ susjed] 2. koji odražava radost zbog tuđe nesreće, koji odražava užitak zbog tuđe nevolje [~ smijeh]; sin. zlurad

pakpàpīr

im. m. G pakpapíra, I pakpapírom; mn. N pakpapíri, G pakpapírā čvršći papir u koji se omataju ili uvijaju pošiljke

pȁkt

im. m. G pȁkta; mn. N pȁktovi, G pȁktōvā sporazum, dogovor ili nagodba kojom u savez stupaju države, stranke ili osobe

pȁlac

im. m. G pȃlca; mn. N pȃlci/pȃlčevi, G pȁlācā/pȃlčēvā anat. prvi, najkraći, najsnažniji i najdeblji prst na ruci te prvi i najkrupniji prst na nozi ♦ držati palce komu željeti komu sreću (uspjeh)

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga